Konferencija: Uloga Europske unije na Balkanu

Pariško sveučilište SciencesPo, institucija za političke znanosti u Parizu je u petak održalo konferenciju na temu uloge Europske unije na Balkanu. Konferencija se poklopila točno u vrijeme nesretnih događaja u Makedoniji.

Pariško sveučilište SciencesPo, institucija za političke znanosti u Parizu je u petak 15. svibnja održalo konferenciju na temu uloge Europske unije na Balkanu. Prisustvovala su 2 stručnjaka, gospođa Odile Perrot, doktorica znanosti na temu Kosova te počasni konzul za Kosovo te gospođa Biljana Dakić Đorđević, izvršna direktorica TRAG fondacije u Beogradu i bivši član OECD-a. Ova konferencija se poklopila točno u vrijeme nesretnih događaja u Makedoniji te samo održavanje nije moglo imati bolje vremensko razdoblje iako se tema razgovora najviše fokusirala na Kosovo i njegovu buduću integraciju. Ovdje donosim vrlo kratki pregled dotaknutih tema konferencije.

Najprije valja istaknuti Sveučilište SciencesPo. Nakon studentskog revolta 1968, pariška sveučilišta su se podijelila u nekoliko grana s tim da je mitska Sorbonna ostala rektorat i zadržala humanističke znanosti. SciencesPo je (polu)privatna institucija koja je partner Sorbonne i njezin je ogranak za političke znanosti. Udruga Jeunes européens (Mladi Europljani) je odlučila organizirati konferenciju na temu uloge Europske unije na Balkanu kojoj sam se odazvao vrlo rado, buduući i sam pripadnik Sorbonne i njezina magisterija Europskih poslova. Vrlo je zanimljivo slušati pogled institucija Zapadne Europe naspram bivše Jugoslavije jer je ovdje drukčiji narativ nego u Hrvatskoj.

Europska konstrukcija Balkana u Parizu ima dosta veliko zanimanje u akademskim krugovima te postoji nemali broj kvalitetnih knjiga na spomenutu temu. S jedne strane, pokušava se protumačiti francuska solidarnost prema Srbiji i odnos tadašnjih socijalista Mitterrand-Milošević te germanofilska tradicija Hrvatske naspram Njemačke. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju, čini se, nije ostavio velik dojam u Francuskoj koliko u Njemačkoj te postoji također i interes javnosti koja bi voljela znati više o Balkanu. Događaji u Makedoniji nisu ostavili trag u ovdašnjim tiskovinama, osim internetskog portala Courriers des Balkans koji je koncentriran na područje bivše Jugoslavije. No, s druge strane, govornici su bili u tijeku iako se o samoj Makedoniji nije toliko govorilo koliko o želji da se Kosovo priključi Europskoj uniji prije negoli uskoči u vlak za Tursku.

Postoji nekoliko zanimljivih interpretacija događaja u Makedoniji i na Kosovu. Prije svega, tu je Foreign Affairs sa svojim zanimljivim člankom koji analizira da ovo neće biti posljednji takav događaj na tom prostoru te zaziva EU i NATO za rješenje problema. Nadalje, Predrag Ćeranić, stručnjak za sigurnost u Srbiji, iznio je vrlo uznemirujuću tezu da je Kumanovo samo početak stvaranja Islamske Države na Balkanu - Na Balkanu se borci 'Islamske države', ali i Al-Qa'ide, ponajprije regrutiraju iz vehabijskih redova. Okosnicu tih snaga čine ljudi koji su već ratovali - u BiH to su pripadnici ili ljudi bliski zloglasnom odredu 'El mudžahedin', dok je u slučaju Srbije, odnosno Kosova, i Makedonije uglavnom riječ o prekaljenim borcima iz terorističke OVK. Također, predviđa da ako padne obrana Damaska, većina boraca vratit će se na Balkan.

Treća zanimljiva teza je od Dejana Jovića, profesora Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, koji je u razgovoru s Dubravkom Merlićem istaknuo kako se u Makedoniji situacija promijenila od 2005., kada je Europska unija smanjila svoju prisutnost na tom području te smanjila pritisak. Od tada se pojavila Turska i Rusija kao regionalni igrači koji mogu Uniji oteti te zemlje.

Odile Perrot je doktorica znanosti koja je svoj rad napravila na temu Kosova te je počasna konzulica za tu zemlju. Ona smatra da za Kosovo ne postoji strah da bi ono moglo otići putem Turske jer Europska unija ima svoj utjecaj na tom području. Prije svega, njezin govor se pozvao na EULEX MINUK iz 1999. te rezoluciju 1244 Vijeća sigurnosti UN-a koje je odobrilo ratifikaciju neovisnosti Kosova. Pritom je istaknula da do toga ne bi došlo tako lako da nije bilo volje europskih država. Drugi bitan moment je bio haški proces iz 2010. kada je Međunarodni sud pravde u Haagu prepoznao neovisnost Kosova kao legitiman akt te je potvrdio legitimnost neutralne tehničke akcije za pomoć policiji, sudstvu te graničnoj kontroli koja je započeta još 2007. na temelju inicijative osobe na čelu ureda za pitanje Kosova u EU. Prema njezinim riječima, EU je primijetio da se Turska geostrateški približila Kosovu te je reagirao lansiranjem programa Europska perspektiva Kosova 2009. koji omogućuje liberalizaciju tržišta i olakšanje viznog režima. Također, navodi i 2011., kada je EU posredovao između Kosova i Srbije u Bruxellesu kao neutralnom terenu te omogućio prepoznavanje diploma i slobodu osobne cirkulacije. Kao zadnji bitan moment, istaknuta je 2013. kada su otvoreni pregovori oko pitanja nacionalnih manjina u Kosovu.

Drugi dio panel-diskusije je bio posvećen bivšoj članici OECD-a koja je trenutno na čelu organizacije SIGN (South-East European Indigenous Grantmakers Network) koja je filantropskog karaktera i koja se bavi sudstvom u zemljama bivše Jugoslavije, nestalim osobama u BiH, Makedoniji i Kosovu te recesijom. Trenutačno sjedište je TRAG u Beogradu koje funkcionira kao mali think-thank.

Bila su postavljena dva zanimljiva pitanja. Prvo je pitanje Europske unije koje manevrira u dvije brzine – treba li dopustiti zemljama u regiji da se priključe Europskoj uniji takve kakve jesu i pod pritiskom Bruxellesa provoditi unutarnje reforme ili treba čekati da zemlje upiju acquis te situaciju prepustiti vremenu s rizikom da se zemlje orijentiraju prema drugim regionalnim silama? Odgovor obiju sudionica konferencije je bio da zemlje ne bi trebale odmah ući u Europsku uniju i biti njezinim članicama provodeći paralelno i reforme. Gospođa Perrot je nadodala da će Europska unija uzeti stanku nakon Hrvatske te će razmisliti o slučaju bržeg ili sporijeg ulaska Srbije u EU, a da nakon Srbije, neće biti tako skorijeg proširenja.

Drugo pitanje se ticalo odnosa Hrvatske prema regiji – koji stav Hrvatska treba uzeti naspram ulaska Srbije u Uniju? Odgovor je bio da će to vrlo vjerojatno biti isto onakvo ponašanje kakvo je Slovenija imala prema Hrvatskoj.