08:31 / 13.05.2015.

Autor: Juraj Sotošek-Rihtarec

Nova laičnost u Francuskoj?

Foto: Juraj Sotošek-Rihtarec

Foto: Juraj Sotošek-Rihtarec

Foto: - / -

Asocijacija pod imenom SOS homofobiji je u utorak objavila vrlo potresno istraživanje o stanju francuskog društva danas.
Asocijacija pod imenom SOS homofobiji je u utorak objavila vrlo potresno istraživanje o stanju francuskog društva danas. U odnosu na 2013. godinu, broj istospolnih brakova se smanjio za 38%, a kao najveći uzrok, okrivljuju se aktualne političke elite i njihov diskurs u javnosti. No, ovaj izvještaj je tim interesantniji jer donosi statistiku o homofobiji koja se odvija u obiteljima, školama, profesionalnom životu ili u susjedstvu. Prema statistici, agresija se provodi prema individualnom slučaju svaka dva dana u navedenim sferama života.

U posljednjih godinu dana, postavlja se pitanje, je li i laičnost u opasnosti? Francuska trenutačno proživljava novi val antisemitizma i homofobije, no pitanje je hoće li se moći othrvati i neutralnosti svoje laičnost, koja je bila tako dugo čuvana, od 26. kolovoza 1789., kada je donesena Deklaracija o pravima čovjeka i od prve separacije Crkve i države 1795. Antisemitizam počinje sve dublje nagrizati društvo te on, kao i homofobija zaslužuju zaseban članak. Naprimjer, unatrag desetak godina, oko sedam tisuća Židova se iselilo iz Francuske u Izrael. 26.srpnja 2014., izraelska vlada financirala je 2 čarter leta za 495 Židova koji su imigrirali iz Pariza u Tel Aviv. Prema izvješću SOS homofobiji, Židovi su vrijeđani na sličan način kao i osobe homoseksualne orijentacije, poglavito na internetu, a jedan od objavljenih primjera jest; Pederi, kad pravi muškarci dođu na vlast, pretvorit ćemo vas u pepeo kao u komorama! Kao i Židove!. Kako se ne bih previše zapetljao u homofobiju i antisemitizam, trebalo bi se vratiti na pitanje laičnosti. Naime, čini se kako su zapravo sva tri pojma, na neki način, povezana.

1959. u Francuskoj je uveden zakon Debré koji omogućuje državne subvencije privatnim školama koje zauzvrat moraju prihvatiti državni edukativni program. I dan danas su privatne škole u Francuskoj posljednje utvrde katoličkog nauka i eklezije. Osamdesetih godina, ljevica je mislila kako je Francuska postigla sve što je mogla na planu laičnosti te kako nema nikakve opasnosti, ni od Židova ni od pripadnika muslimanske vjeroispovijesti, sve do 1989. U državnoj školi Créil se 1989. pojavljuju tri muslimanska učenika sa šalovima preko glave što je izazvalo potpuni šok u društvu. Lionel Jospin, koji je uveo PACS (izjednačavanje u pravnom sistemu braka i izvanbračne zajednice) htio je riješiti eksces mirnim dijalogom. Mediji su sutradan objavili slijedeće natpise: Vichy integracije i München u školi. Devet godina poslije, svoju nogometnu ekipu, koja je osvojila prvenstvo 1998., Francuzi su svoju nogometnu ekipu nazivali black, blanc, bûr (u prijevodu: crnac, bijelac, maslac). Iste godine je papa Ivan Pavao ll. osudio moderno društvo protiv moralnog laksizma.

Od 1975. pa nadalje, islam u Francuskoj se mijenja, poglavito u obiteljski islam koji doživljava rupturu u društvu i veliku nezaposlenost, a religiozna mjesta potpuno su neadekvatna. Nakon pada Berlinskog zida, 1989., politički islam zauzima mjesto u Francuskoj, a neojakobinska ideja laičnost inzistira na apstraktnom građaninu.

2004., Chirac odlučuje zabraniti bilo kakvo nošenje religioznih simbola u javnim školama što je najviše doticalo muslimanske djevojčice koje su pokrivale glavu. Zakon je proizveo kontraefekt te su Židovi, sve više, počeli nositi kippe u privatnim školama pod ugovorom. To je jedan od temeljnih ishodišta antisemitizma danas, koji se intenzificirao unatrag 10 godina, a neposredno je povezan s francuskom željom za laičnošću.

Današnji laicitet u Francuskoj ima nove konture koje su tek u nastajanju i tek će ih biti moguće definirati nakon nekog vremena, kada se situacija razvije do kraja. Prije svega, laičnost u Francuskoj danas nema isti narativ kao prije. Korijeni nisu u političko-religioznim sukobima koji su proizašli iz religijskih ratova i Revolucije, nego iz kolonijalizma gdje se Republika ponašala kao carstvo.

Drugo, laičnost nema istu geopolitiku. Nije vezana za konflikt dvije Francuske, katoličke i republikanske, nego je u kontekstu jedne teške međunarodne situacije za koju Francuzi smatraju da može ugroziti njihov identitet, a to je – liberalizam i anglosaksonski svijet koji omogućuje migracije i transnacionalni politički islam što je pojačalo Arapsko proljeće. Anglosaksonski svijet, kao veoma komotan naspram religije, danas postaje opasnost za Francuze.

Treće, socijalna konstrukcija laičnosti je različita: povijesni narativ odgovara već spomenutim političkim borbama i parlamentarnim debatama oko nekog novog zakona. Danas, laičnost se konstruira oko medijski konstruiranih afera.

Te na kraju, četvrti element, političke i socijalne uloge više nisu iste – od 1989., ne postoji zajednička vizija kako bi trebala izgledati laičnost. Ona je bila glavna preokupacija ljevice koja misli da je postigla sve željene rezultate. Laičnost postaje instrument desnice, a tema obrana ugrožene laičnosti postaje dio programa Front Nationala.                                   

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!