Francuska situacija

Francuska Republika se vratila na političko-dnevne rubrike u Hrvatskoj, na žalost, nakon tragičnih događaja u prvom mjesecu ove godine (Charlie Hebdo) te padom Airbusa u francuskim Alpama. Hrvatski mediji su pomogli u konstruiranju mentaliteta koji je unazad nekoliko desetljeća fokusiran prema Njemačkoj. Hrvatski mediji, prije svega, detaljno prate događaje u Njemačkoj, a zatim na dnevni red dolaze sve ostale zemlje. U Francuskoj, situacija nije puno drugačija. Ekonomska kriza i njezine devijacije u Francuskoj su se do najmanjih detalja uspoređivale s onom u Njemačkoj. Gotovo svaki tiskani dnevnik, pri izvještavanju bilo političkih, bilo ekonomskih novosti, uvijek iznese i jedan podatak iz susjedne države kako bi se mogli usporediti. Neosporno, čak i gorda francuska diplomacija prepoznaje dominaciju Njemačke na europskom planu.

S druge strane, Hrvatska ima razloga pratiti vanjske i unutarnje političke događaje u Francuskoj, neovisno o povezanosti s Njemačkom. Francusko-Njemački odnosi imaju drugačiju povijest – oni su stari par koji datira od 1963. i ugovora u Elyséeu koji od tada kroji politiku Europske Unije i sva njena zbivanja. Najznačajniji Hrvatski odnos s Francuskom jest onaj iz 1995. Za Međunarodnu intervenciju u Hrvatskoj i pokretanje akcije „Oluja“, bio je potreban pristanak Francuske. U to doba, tri glavne vojno-diplomatske sile (SAD, Velika Britanija i Njemačka) su čekale zeleno svijetlo Francuske. François Mitterand, koji je 1982. pobijedio na izborima, osvojio je „Crvenu ružu“ i okupio svu ljevicu - socijalisti su iznjedrili i predsjednika i premijera koji su podržavali tadašnju partiju u Jugoslaviji te su se trebali čekati novi izbori na kojima je pobijedio Jacques Chirac. Danas, Pierre Moscovici, bivši član Mitterandova kabineta i nekoliko francuskih Vlada, glavni je povjerenik Europske Komisije za ekonomske i financijske politike, a nedavno se osvrnuo i na Hrvatsku ekonomiju. Nadalje, razvoj unutarnje politike u Francuskoj na mahove podsjeća na složenu političku situaciju u Hrvatskoj. Nedavni lokalni izbori su „zaplavili“ Francusku – slobodno se može reci da je struja umjerene desnice pravi pobjednik izbora na čelu sa Sarkozyjem, dok se Marine Le Pen profilira kao jedan od vrlo jakih kandidata za nadolazeće predsjedničke izbore 2017. 

Svakako, treba početi sa događajem koji će obilježiti politiku iduće Vlade i idućeg predsjednika. Napad na Charlie Hebdo je bio jedan veliki šok za francusko društvo koje se još uvijek nije oporavilo. Antiterorističke jedinice sa dugim puškama su postale stalni susjed pariških kvartova koje se šeću ulicama i poznatim lokacijama. S druge strane, to je događaj koji stvara raskol društva, a kao treći faktor, promijenit će vanjsku politiku na duge staze.

Francuske Republike su pokušavale svakim novim sekularnim zakonom integrirati sve manjine u jedan ravnopravni položaj. Nakon zakona Debré 1959, kada dotadašnje katoličke, privatne škole potpisuju ugovor s državom i postaju laičke, za uzvrat dobivaju subvenciju državnih dotacija. Nakon tog zakona, francuska javnost ne prepoznaje opasnost manjina i smatra sekularnost kao uspješan, dovršeni projekt od 1789. Sve dok se 1989. ne pojavljuju tri muslimanska učenika u školi Creil sa čadorom preko glave. Javnost nije na vrijeme prepoznala kako u društvu postoje problemi između manjina jer je smatrala kako je javni moral uspjela stvar. Charlie Hebdo stvara sve veći rascjep unutar društva na diskurs „mi“ i „oni“. U Hrvatskoj se to odvija na jedan drugačiji način.

Također, židovska zajednica se osjeća napadnuto i u stalnoj opasnosti te vojska čuva prostore i institucije židovskih zajednica, škola i sinagoge. Antisemitizam raste velikom brzinom i to je tema koja zaslužuje vlastitu elaboraciju. 26.7.2014 izraelska Vlada je organizirala 2 charter leta s kojima je 495 židova emigriralo u Izrael. Antisemitizam ima duboke korijene u Francuskoj, a počeo je još s Filipom Lijepim u sedamnaestom stoljeću. 6.4.2015, prvi put nakon 1994, François Hollande je odao počast ubijenoj židovskoj djeci 1944. u mjestu Izieu. Odnos Francuske prema židovskoj zajednici će biti kljucan u godinama koje dolaze te će sigurno biti ključna točka političkih programa u nadolazećim izborima.
Kao treći aspekt Charlie Hebdoa, to je promjena francuske geopolitike. Dan nakon napada u uredima karikaturista, François Hollande je izjavio kako se Francuska treba uključiti u ratu protiv terorizma. Nakon talačke krize, 9.1.2015, oglasio se Manuel Valls, premijer, koji je imao formulaciju da Francuska ima globalnu zadaću u borbi s terorizmom. Tri tjedna nakon, nosac zrakoplova Charles de Gaulle se otisnuo prema Bliskom Istoku gdje se pridružio bombardiranju Sirije. Hollandeova intervencija u Mali te nedavni izlazak iz financijske krize (rast 0.3%) pokazuju da će Francuska od sada biti vojno aktivna.

Ova godina je, politički gledano, vrlo zanimljiva. 2015. je godina lokalnih i parlamentarnih izbora. Lokalni izbori su, tradicionalno, uvijek naginjali prema desnoj struji, no nikada u velikoj mjeri. Po prvi puta, Francuska desnica je u velikoj prednosti nad socijalistima. François Hollande je bio protivnik sam sebi u početku mandata, a to su potvrdila i istraživanja – Francuska nikad nije imala nepopularnijeg predsjednika V. Republike. Sarkozy se uspješno oporavio od svojih malih afera te se u istraživanjima 2014 profilirao kao pozitivniji političar od Hollandea. Lokalni izbori su to i potvrdili – njegov UMP (u slobodnom prijevodu Unija za popularni pokret) je osvojio najveći broj glasova sa umjerenom desnicom. Hrvatski mediji su interpretirali Marine Le Pen kao najveću pobjednicu izbora, no, UMP i liga za umjerenu desnicu će imati najveći broj ljudi u departmanima.

Marine Le Pen i njen Front National su uspjeli osvojiti glasove i mjesta gdje nikad nisu prije imali svoje utvrde, to je najveći uspjeh Front National. Prvi puta u povijesti, socijalisti su potpuno izbačeni iz grada Toulona – PS (Socijalisticka Partija) nije osvojila niti jedan mandat nego su se glasovi raspoređivali između umjerene i radikalne desnice. Pitanje je da li Front National pripada radikalnoj desnici kako to interpretiraju mediji van Francuske. Jean-Marie Le Pen, osnivač stranke i otac Marine Le Pen je izjavio da su plinske komore „samo jedan detalj povijesti“ nakon čega se Marine ograđuje te se stvara javna debata treba li ga izbaciti iz stranke kojoj je počasni predsjednik. Front National u sebi sadrži i jak paket socijalnih reformi, a ono najvažnije, dio ljevice je glasovao za Front National na lokalnim izborima. Idući potezi Marine Le Pen će biti od velike važnosti za javni diskurs i percepciju od ostalih zemalja članica EU. Na izvanrednoj plenarnoj sjednici u Europskom Parlamentu u Bruxellesu, 12.1.2015, na kojoj sam imao čast prisustvovati, donesena je rezolucija Martina Schulza, a medu govornicima se našla i sama Marine Le Pen koja je oštro osudila bilo kakvu rascjepkanost francuskog društva.

Krajem godine, slijede parlamentarni izbori i u Hrvatskoj i u Francuskoj, a situacija je prilično slična – socijalisti su na ministarskim foteljama u obje zemlje dok desni centar stvara vrlo jaku oporbu i izglednog kandidata da postane vodeća politička snaga koja može zaokrenuti politiku obje zemlje.  

*iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a