22:05 / 14.07.2015.

Autor: Juraj Sotošek-Rihtarec

Rastući antisemitizam u Francuskoj

Foto: Juraj Sotošek-Rihtarec

Foto: Juraj Sotošek-Rihtarec

Foto: - / -

U 2014. godini, Francusku je napustilo oko 7000 Židova dok je u 2013. ta brojka bila duplo manja i vrtila se oko 3400 osoba.
U 2014. godini, Francusku je napustilo oko 7000 Židova dok je u 2013. ta brojka bila duplo manja i vrtila se oko 3400 osoba. Također, u 2014. je zabilježeno oko 800 antisemitskih napada, dok ih je godinu prije bilo upola manje. Zadnji napad se dogodio prošli tjedan kada je maleni židovski trinaestogodišnji dječak hospitaliziran nakon sto je pretučen na povratku iz škole.    

Afera Dreyfus nije došla sama od sebe, već se takva atmosfera nagomilavala od početka lll. Republike, odnosno od kraja ll. Carstva - tome su pridonijeli izbori i smijene političkih elita, ali najviše od svega, ono što se naziva "sukob dviju Francuska". Od Revolucije, a napose od 1792., Francuzi uvode laičnost u svoj dnevno-politički plan koji je okrhnut Napoléonom i njegovim Konkordatom 1802. Od tada pa sve do 1905. postoji sukob dviju Francuska, jedne Francuske koja je najstarija katolička zemlja na svijetu i "kćer Crkve" te revolucionarne Francuske koja se zalaze za separaciju i integralnu sekularnost. Klerikalci su bili posebno snažni u lll. Republici, a masoni su zauzeli sve bitne položaje u državnoj upravi.

Afera Dreyfus je došla na krilima neodgovorenih pitanja; što i kako laičnost treba izgledati? Kada se pojavio Jules Ferry 1879., najveći reformator francuskog školskog sustava, obrazovanje postaje besplatno, i obavezno za sve (djevojčice i dječake) te sekularno. Katekizam se izbacuje iz kurikuluma i ostavlja se kao opcija da se pohađa u crkvi u slobodno vrijeme. To je "integralna laičnost" - sve pore društva su cijepljene protiv religije. Vrhunac je bio krajem stoljeća kada su Židovi i Veliki Orijent (masoni) optuženi za propast francuskog društva, za gubljenje veze sa Crkvom i tako je nastala Dreyfusova žrtva - protjerivanje židovskog kapetana na Đavolji otok na Gvineju. Pomirba je uslijedila 1905. kada se vrši separacija crkve i države te kada laičnost i sekularnost postaju dio Ustava.

Danas, u 2015., pariška predgrađa vrve aferom Dreyfus - svi Židovi se osjećaju kao Dreyfus na neki način. Kada je na vlast došao Mitterand, ljevica se prestala baviti laičnošću. Mitterand je zadnji predsjednik koji je okupio ljevicu i vodio ju čvrstom rukom i mislili su da su laičnost doveli do savršenstva, da se više nema što laicizirati - crkva je postala državni posjed koji se iznajmljuje Vatikanu, privatno obrazovanje je prihvatilo državni, sekularni kurikulum. Sve do 1989. dok se nisu pojavila tri muslimanska dječaka u državnoj školi sa prekrivenom glavom. Naslov u medijima je bio "Vichy državnog školstva!". Od kraja 80-ih, ljevica ne zna kako da se bori s laičnošću. No, kakve veze ima laičnost i sekularnost sa antisemitizmom?

Na primjer, unatrag desetak godina, oko sedam tisuća Židova se iselilo iz Francuske u Izrael. 26. srpnja 2014., izraelska vlada financirala je 2 čarter leta za 495 Židova koji su imigrirali iz Pariza u Tel Aviv. Prema izvješću SOS homofobiji, Židovi su vrijeđani na sličan način kao i osobe homoseksualne orijentacije, poglavito na internetu, a jedan od objavljenih primjera jest; "Pederi, kad pravi muškarci dođu na vlast, pretvorit ćemo vas u pepeo kao u komorama! Kao i Židove!".

Oni koji vrše antisemitizam su oni koji nisu laicizirani. Struktura i korijeni današnje borbe su drukčiji nisu iz revolucionarne Francuske niti iz kolonijalnog doba niti iz carstva, već iz Francuske kao destinacijske zemlje migranata, emigranata i imigranata te medijski konstruiranih afera. Danas je antisemitizam na relaciji musliman-Židov, a ne katolik-Židov. To je najveći problem Francuske danas jer predstavlja unutarnji problem zemlje. Kako se boriti sada, 2015., protiv svoje vlastite asimilacijske politike koja je bila suprotstavljena etničkom folkloru, pitaju se političke elite Francuske. Laičnost sada postaje snaga desnice, a ljevica se ne zna ni sama konsolidirati oko tog pitanja.

Zadnji antisemitski napad se odvio u utorak prije tjedan dana kada je trinaestogodišnji židovski dječak hospitaliziran u Parizu. Prema izvješću Francuskog državnog ureda za sprječavanje antisemitskog nasilja, dječak je nosio kippute su ga slijedila šestorica napadača nakon izlaska iz škole. Prvo su započeli verbalno, a zatim i fizičko nasilje te su prema izjavama očevidaca, dječaka udarali uzvikujući „evo ti na, prljavi Židove!“. Nažalost, takva je realnost Pariza, ali napose njegovih predgrađa koja postaju opasna za vjerske manjine, a ne samo za Židove. Ukoliko pogledate kratki socijalni eksperiment na društvenoj mreži YouTube koji prikazuje muškarca koji nosi kippu po Parizu, vidjet ćete sve užase ulice.

Ovakvi napadi nisu novost za francusku židovsku zajednicu jer prema statistici, jer 50% rasističkih napada su antisemitske naravi i motiva iako Židovi čine tek oko 1% francuskog stanovništva. Potpuna je normalnost da su im grobnice oskvrnute, a oni sami ubodeni nožem na ulici ili poprskani suzavcem. Tokom 2014. godine, ukupno je zabilježen 851 antisemitski napad od čega je 241 završio tjelesnim stradanjem. Za usporedbu, 2013., ukupno je zabilježeno 423 napada od kojih su 105 imali fizičke posljedice. U 2014. oko 7000 ih je imigriralo u Izrael, dok je tokom 2013. ta brojka bila oko 3400.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!