17:36 / 19.12.2021.

Autor: Božo Vodopija/More/HRT

Kobaš na Pelješcu, otok na poluotoku

Kobaš, otok na poluotoku

Kobaš, otok na poluotoku

Foto: More / HTV

Za Kobaš na poluotoku Pelješcu od davnine se govorilo da je to otok na poluotoku, jer do njega se moglo samo barkom. Rijetki stanovnici koji se tradicionalno bave ribarstvom i maslinarstvom oduvijek su živjeli s morem i od mora. Njihovu skrovitu lučicu, posljednjih godina sve više otkrivaju nautičari i jahtaši. Tamo je bio i HTV-ov novinar Božo Vodopija.

Do Kobaša, skrovite ribarske lučice, tek prije nekoliko godina probijena je uska cesta, koja ga je kopnom povezala s Brocama i Stonom. A svih prethodnih stoljeća tu se stizalo samo morem.

- Živjelo je tu nekad devet familija, a sad su samo dvije. Kobaš na ilirskom jeziku znači mjesto gdje se skuplja drvena građa. Bilo je bogato drvom, puno čempresa i košćele, što je vrijedilo za brodove i ribarstvo, kazao je Ante Bjelančić Bjelko. Prisjeća se djetinjstva koje, kaže, nije bilo baš lako, jer su bili odsječeni od kopna, pa po 5-6 dana nisu mogli doći do Stona.

Nakon rata u kojemu je Ante Bjelančić s Odredom naoružanih brodova bio dio onih hrabrih ljudi koji su preko Elafita, prkoseći neprijateljskoj mornarici, brzim gliserima dopremali ono najnužnije za opkoljeni Dubrovnik, otišao je u svijet. Bio je 19 godina u Americi, a istodobno je imao restoran u Norveškoj, Beču i u Kobašu.

Lučica u Kobašu zaklonjena je od svih vjetrova, osim od bure. Jaka bura mnogima smeta i ulijeva strahopoštovanje, ali se Zagrepčanka Maja Rupert, poput pravog morskog vuka, vješto provlači između refula. Vadi mreže, sidri barku, a po povratku u luku prebire ribu.

- S obzirom da imam bračke korijene, more i ribarstvo mi nije strano, tako da sam se dobro uklopila, kazala je Maja Rupert. U ulovu prepoznaje trlje, lignje, sipe i druge ribe, pa zadovoljno zaključuje da će svi imati ručak.

Ante Bjelančić Bjelko napominje da mu je otac bio ribar i tako ga odškolovao. Odgojili smo se, kaže, na srdeli, kakve danas više nema. Otac je govorio da je najbolja srdela kad ih je 25 do 28 u kili, a ja to nisam vidio već 10 godina, dodaje.

Maja Rupert je po struci nutricionistkinja, pa ulovljenu ribu odmah čisti i priprema za gradele. Ne zaboravlja ni kućne ljubimce, mačku i tri galeba. Kaže da je nakon fakulteta godina dana bila u Varšavi u laboratoriju gdje je radila istraživanja na maslinovim uljima.

Što se tiče maslinovog ulja, Bjelančić Bjelko ove godine ima 240 litara, a dobio je i certifikat – ekstra djevičansko ulje.

U Kobašu je sada zatišje i priprema za sezonu. S prvim proljetnim danima počet će uplovljavati jahte s gostima koji znaju cijeniti svježu ribu i pelješko vino.


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!