Moja.hr: zelene oaze Karlovačke županije

Večernji list u suradnji s Ministarstvom turizma i sporta, Hrvatskom turističkom zajednicom te partnerom projekta HRT-om treću godinu zaredom donosi multimedijalni projekt Moja.hr.

Svakoga dana upoznajemo mlade autore, po jedan tim iz svake županije koji imaju zadatak predstaviti posebnosti svoga kraja u samo 60 sekundi, a ovaj put u emisiji Dobro jutro, Hrvatska predstavili smo Nikolu Butinu koji radi film o Karlovačkoj županiji:

Svaki put uokolo Slunja nekamo vodi: kroz šumu, pokraj livade, preko brda s kojeg puca pogled na okolicu. Slunj ima 30-ak registriranih staza za bicikliste, quadove ili jednostavno šetnju.

- Svi mi koji živimo tu najčešće bježimo u ta brda i šume, brati kestene, jagode, kupine, gljive... Svi mi koji smo tu odrasli i koji smo tu rođeni puno više cijenimo ta polja i poglede koje nam brda pružaju. U slobodno vrijeme, volim otići sam prošetati, zapisati što vidim, pofotkati, snimiti, jednostavno sjesti, slušati ptice, odmarati se... Ta šetnja zbilja pruža osjećaj oslobađanja od svakodnevne žurbe i stresa, priča nam Nikola Butina.

Ti putovi vode vas kroz sela, a usput nailazite na bogatu povijesno - kulturnu baštinu slunjskoga kraja. Primjerice crkva u Cvitovićima spominje se još u 14. stoljeću, u sadašnjem je obliku izgrađena početkom 20. stoljeća, a obnovljena je nakon Domovinskog rata.

S platoa puca pogled čak do Kleka ili na lijepo uređena sela u podnožju. Ispod stoljetnih lipa Nikola voli se odmoriti. Sve to želi prikazati u svojem jednominutnom filmu. 

- Naš će video sadržavati šetnje slunjskim krajem, i njegovim ljepotama, priče koje sadrži, priče naših predaka, sve ono što je ostalo iza njih, jer kadgod šećete nailazite na materijalne ostatke ljudi i kultura koje su tu bile prije, napominje Nikola.

Priča je zaokružena u podnožju gradine Slunj uz pogled sa Slunjičice. 

- To je mjesto koje Slunjani znaju kao Moćanov most ili Neralićeva strana. Tu se spaja sve ono što te šetnje oko Slunja čine - voda, šuma, povijest, baština, neuništiv slunjski duh, smatra Nikola.

Nikoli je to najdraži dio Slunja, tu se prisjeti i svoje bake od koje je čuo mnoge priče, ali ne samo od nje:

- Ja sam čitav život okružen ljudima koji doživljavaju stotu, ili kasne devedesete godine, to su sve ljudi koji su vrlo lucidni, vrlo dobre memorije, prenose te priče na nas mlađe, i oni su dio svog života utkali upravo u ova mjesta, dodaje Nikola.

Mladi Nikola bi volio da u Slunju ima više njegovih vršnjaka koji bi sve to čuvali i prenosili na nove naraštaje. Unatoč tomu što je više puta mogao otići iz Slunja - ili na studij ili u potragu za poslom - to nije učinio.

- Kad jednom pustite korijenje u ovakvoj prirodi i okolišu jednostavno se više ne vidite u nekakvom stanu okruženima betonom, asfaltom, gužvama... Sve to nosi svoje prednosti, ali radije birate prirodu i mir i ljepotu na koje ste navikli, zaključuje Nikola.

Film radi s još dvoje entuzijasta sličnih sebi - ostankom u Slunju žele na najbolji način promicati sve ono što u njemu vrijedi.