Thomas Erikson: Najpoznatiji psihopat na svijetu je James Bond
18.11.2026.
07:00
Autor: Morana Kasapović/J.S./V.M./Razgovor s razlogom/HRT
PODIJELI
Thomas Erikson
Foto: Siniša Hajduk / HRT
Gost Razgovora s razlogom bio je najprevođeniji švedski autor i komunikacijski stručnjak Thomas Erikson. Među ostalim, s njim smo razgovarali o njegovoj zadnjoj knjizi "Okruženi lažljivcima".
Što najčešće pokušavamo sakriti od drugih? Kako prepoznati laž i kako se suočiti s lažljivcem? Zašto dva plus dva ne moraju uvijek biti četiri? Kada interpretacija činjenica postaje manipulacija istinom? Etiketira li ljude naslovima svojih knjiga? Je li zamka popularne psihologije u tome što nudi naoko jednostavna rješenja za naše probleme? Može li se složenost ljudskog ponašanja objasniti jednostavnim pravilima? Zašto nam je kritičko mišljenje najvažniji resurs današnjice? - neka su od pitanja na koja je odgovorio Thomas Erikson.
Thomas Erikson predstavio je u Zagrebu nekoliko svojih knjiga. Sudeći po njima okruženi smo lažljivcima, idiotima, narcisima, psihopatima i energetskim vampirima. Zadnja od njih govori upravo o lažljivcima. Zašto, dakle, lažemo i što najčešće nastojimo prikriti od drugih ljudi?
- Lažemo zato što ne želimo priznati istinu. To je najjednostavniji razlog. No kad malo dublje razmislimo, postoji mnogo različitih razloga. Katkad skrivamo istinu jer je neugodna. Katkad želimo izvući neku korist. Želimo dobiti nešto na što zapravo nemamo pravo. Katkad skrivamo nešto jer nas je previše sram priznati. Mislim da svatko ima svoje razloge zašto ne govori istinu. O tome se raspravlja još od Sokrata, a vjerojatno i prije njega. Što je zapravo istina?, pita se Erikson.
Danas ljudi govore da više ništa nije istina, kaže Erikson. Pitamo li postmoderniste, sve je laž. Dva plus dva više nisu četiri. Podaci se mogu izvrtati kako god želimo. Na koji nas onda način tumačenje činjenica može dovesti do toga da manipuliramo istinom, pogotovo ako je riječ o statističkim podacima?
- Kaže se da postoje laži, čiste izmišljotine i statistički podaci. Jer brojevima možete manipulirati kako god želite. Možete ih prilagođavati, mijenjati mjerilo, dodavati nove brojeve i potpuno zbuniti ljude. To je vrlo lako. I sâm sam to činio. Nekoć sam bio bankar. Morao sam. Ondje sam naučio kako manipulirati podacima, statističkim podacima i brojevima kako bi sve izgledalo onako kako želite, ističe Erikson.
Kako se, onda, suočiti s lažljivcima? Postoje li znaci koji ih razotkrivaju? Erikson kaže da se moramo neprestano preispitivati, uspoređivati podatke, provjeravati činjenice:
- Ako napadnete drugu osobu, svi će odmah postati defenzivni. Nikad ne smijete nekoga nazvati lažljivcem jer će se naljutiti na vas. "Nisam lagao!" Odmah će zauzeti obrambeni položaj. Recite: "Možda ste pogrešno razumjeli. Imam ovdje drukčije podatke. Usporedimo ih ponovno." To bi bio bolji pristup, savjetuje Erikson.
Teško je prepoznati lažljivca, ističe Erikson, osobito u ovo vrijeme umjetne inteligencije i digitalnog svijeta. Ako se niste uvjerili na svoje oči, lažljivca je teško otkriti. Obično kažu da vas ljudi kad lažu ne gledaju u oči. No nema nikakvih dokaza da je to točno. Primjerice, profesionalni lažljivci, narcisi i psihopati to vrlo dobro znaju i gledaju vas ravno u oči dok vam bezočno lažu.
- Promatrajte govor tijela. Postoji jedna teorija koju sam i sâm pokušao provjeriti. Ljudi dodiruju lice, izvode ovakve pokrete. Jer kad lažete, krv vam se povlači iz lica pa vas koža počinje malo svrbjeti. Zato se češete po licu. Čuo sam čak i teoriju, ne znam drži li vodu, da je laž to veća što više mjesta na licu dodirujete, napominje Erikson.
Ako primjetimo takve znakove – da je ljudima neugodno, da se meškolje, dodiruju lice, mijenjaju položaj dok sjede - morali bismo početi istraživati, dodaje Erikson. Kad je riječ o umjetnoj inteligenciji, znamo da je riskantna, no neki joj ljudi ne mogu odoljeti i pokušavaju vidjeti dokle sve to može ići.
- Mislim da to nitko ne može zaustaviti. Moramo to prihvatiti kao nov način sagledavanja društva, čak života. Umjetna inteligencija neće nestati. I sâm se njome služim. Ne protivim se UI-u. Ali isto je kao i s oružjem. Ne ubija oružje nego čovjek koji ga drži u ruci. Zato je svatko odgovoran za to da se time služi na dobar i ispravan način, komentira Erikson.
No tako je sa svakom novom tehnologijom, smatra Erikson. Loši ljudi činit će loša djela i za to se ne može kriviti tehnologija. Možemo kriviti loše ljude jer su loši. Ljude treba odgajati i učiti da budemo dobri ljudi kako ne bismo zloupotrebljavali moć koju imamo u svojim rukama.
Sve treba iznova i iznova preispitivati. Treba biti kritičan. Ne u smislu da se osuđuju ili omalovažavaju drugi, nego se treba usuditi postavljati pitanja. Postavljate pitanja i preispitujte odgovore, kaže Erikson. Kad je riječ o politici, pročitajte članak naklonjen ljevici, a zatim članak o istoj temi naklonjen desnici. Onda ih usporedite. Istina je vjerojatno negdje između, dodaje.
- Morate shvatiti da nijedna strana ne govori cijelu istinu. Obje strane nešto prešućuju. Usporedite njihove tvrdnje, spojite ih i pokušajte pronaći nekakav prosjek. To je vjerojatno blizu stvarnosti. No za to treba vremena. Zbog toga možete izgubiti sna i dobiti glavobolju pa ljudi to ne čine, upozorava Erikson.
O popularnosti svojih knjiga Erikson kaže da je stvar u prepoznavanju – u knjizi ljudi prepoznaju svog šefa, partnera, članove obitelji i kolege, pa i sebe same. Osim toga, kaže Erikson, služi se humorom i jednostavnim jezikom. Međutim, postavlja se pitanje ne etiketiramo li ljude olako na taj način.
- Loše je etiketirati ljude. Međutim, stalno to činimo. Kritiziraju me zbog toga. Ne bi smio etiketirati ljude! Znam, ali svi to čine. Samo se služim jezikom koji se proširio diljem svijeta i koji svima pomaže. Isto kao i s pištoljem. Ovisi što s njim činite, napominje Erikson.
Isto vrijedi za svaki sustav koji opisuje ljudsko ponašanje. Primjerice, kad je riječ o psihopatiji većina stručnjaka za psihopatiju slaže se da klinički psihopati čine između 2 i 4 posto svjetskog stanovništva. To znači da su opasni za društvo i druge ljude, a ne izgledaju poput Hannibala Lectera.
- U tome je problem. Rekao bih da je najpoznatiji psihopat na svijetu James Bond. Razmislite malo. Vrlo je naočit, dotjeran i njegovan. Izvrstan je lažljivac. Ubojica je, serijski ubojica, masovni ubojica. Ženskar je. U dobroj je formi, ali pogledajte što radi. Špijun je. Ne poznaje strah. Stalno izvodi opasne vratolomije, trči, udara... A da pritom ima posve čistu savjest? Ne, u to uopće ne vjerujem, ističe Erikson.
Problem je u tome što psihopati ne izgledaju drukčije od nas.
- Ako Zemljom hoda 250 milijuna psihopata, ne biste li željeli znati tko su? Ne biste li željeli imati alat kojim biste ih mogli prepoznati i držati se podalje od njih?, pita Erikson.
Problem s popularnom psihologijom je ponekad u tome što nam nudi vrlo jednostavna rješenja, kao da ćemo svoj problem riješiti samo ako pročitamo pravu knjigu. Koliko uopće možemo vjerovati savjetima koje daju nestručnjaci, a i Erikson za sebe to kaže, i ne bismo li to ipak trebali prepustiti stručnjacima?
- Moje se knjige temelje na stručnim spoznajama, iako sam nisam znanstvenik ili istraživač. Čitam istraživačke i znanstvene radove, ali ne izvodim sâm pokuse. U tome je velika razlika, razumijem to. Citiram Roberta Harea, vjerojatno najvećeg šaptača psihopatima u svijetu, kaže Ericson.
Riječ je o kanadskom psihologu koji se time bavio od sredine 1960-ih. Hare je sastavio ljestvicu od 20 kriterija, tj. 40 bodova kojom se definiraju psihopati. Problem je kad na društvenim mrežama tvrde da je za to dovoljno postaviti tri pitanja.
- Postoji jedan jednostavan način... A to me često pitaju. Što da činim ako sam u toksičnom odnosu sa supružnikom ili partnerom? Ako se osjećate loše, nešto nije u redu. Otiđite. Ne mora biti nimalo složenije od toga. Ako se osjećate loše u tom odnosu, taj je odnos loš. Nekima je taj savjet dovoljan, poručuje Ericson.
U knjizi "Okruženi idiotima" Erikson dijeli ljude u četiri tipa, prema bojama, crvena, žuta, zelena i plava. Inače, četiri boje temelje se na testu DISC koji postoji već 40-50 godina. Riječ je o komunikacijskom alatu koji nam omogućava da shvatimo sklonosti u ponašanju i prepoznamo veće obrasce. Može li nam ta tipologija pomoći da bolje razumijemo sebe i druge ljude?
- Knjiga objašnjava osnove. Ali cijeli program traje dva tjedna. To bi bila jako duga knjiga. Nitko to ne bi htio čitati. Zato sam proučio podatke i istraživanja i pretočio ih u knjigu. Inače, nisam jedini koji se time bavi. Dakle, crvena boja označava dominantnost. To su takvi tipovi. Žuta označava inspirativnost. Zelena stabilnost i smirenost. A plava analitičnost i savjesnost, objašnjava Erikson.
Zapravo je riječ o četiri načina za opis ekstrovertiranosti i introvertiranosti, usmjerenosti na zadatke ili na ljude. Svatko se nalazi negdje u matrici, kaže Erikson, jer smo svi mi kombinacija boja.
Zbog teorije o četiri boje Eriksona su kritizirali da složenost ljudskog ponašanja pokušava objasniti jednostavnim pravilima. On kaže da to razumije ali i da akademski svijet ne voli ništa što običnom čovjeku olakšava razumijevanje.
- Naravno, postoji još mnogo toga. Ali to i piše u knjizi. Nisam to pokušao sakriti. Radije bih imao koristan alat, makar bio malo pojednostavljen, nego nešto toliko složeno da se time ne možete ni služiti. Meni i još 12 milijuna ljudi diljem svijeta to je očito sasvim dovoljno, smatra Erikson.
Sustav četiriju boja, odnosno profiliranje prema DISC-u, služi, dakle, razumijemo kako moje ponašanje utječe na ponašanje drugih, da ono što ja radim utječe na ono što rade drugi. Zato za razvijene društvene vještine trebat imati samosvijest. Ako se poznajete i svjesni ste sebe, možete razvijati društvene vještine.
- Usudite se riskirati. Nemojte se praviti previše pametni. Usudite se reći istinu. Ljudi će vas poštovati ako govorite istinu. Kad govorimo o političarima, znamo da nigdje u svijetu nisu osobito cijenjeni. Na lošem su glasu, a za to postoji razlog, pojašnjava Erikson.
Postoji poseban motiv koji se naziva političkim ili individualističkim pokretačem. Takva osoba sve čini radi vlastite koristi. Zato im ne vjerujemo.
- Ali ako možete uspravno stati, zabaciti ramena i reći: Ovo radim za javno dobro, za ljude, za građane ove zemlje, ove prekrasne Hrvatske. Ali moram vam priopćiti i neke loše vijesti. Moramo učiniti ovo i ono da bismo za deset godina postigli svoj cilj. Ja ću vas dovesti do njega ako mi pružite priliku i budete vjerovali. Mislim da će se napokon pojaviti takva osoba, zaključio je Erikson.