Vernesa Smolčić: Znanstvenik uvijek ostaje dijete koje ne prestaje pitati 'zašto'

Astrofizičarka i profesorica Vernesa Smolčić gostujući u emisiji Razgovor s razlogom govorila je o tomu mogu li se znanstvenici boriti protiv teorija zavjere, zašto mediji daju više prostora populizmu nego popularizaciji znanosti te može li se i u Hrvatskoj kvalitetno baviti astrofizikom.

- Mislim da je popularizacija znanosti jako važna. Mi znanstvenici tragamo za novim istinama, novim znanjima… Ali zapravo nam je fundamentalna znanost u svakodnevnom životu. Npr., digitalne kamere koje svi imamo u našim telefonima, GPS sustavi koje isto koristimo u našim telefonima, svi oni bazu nose u otkrićima nekih fizičara, npr. Newtona i gravitacije i Einsteina i opće teorije relativnosti, ali imam dojam da bi to trebalo biti poznatije nego što jest, kaže Vernesa Smolčić.

Osim toga, važno je da, u vremenu kad teorije zavjere uzimaju toliko maha, znanstvenici istupe prema široj javnosti te pokušaju objasniti kompleksne teme kojima se bave:

- Kritičko razmišljanje koje je u suštini znanosti, da se to prenese na širu javnost, pogotovo na djecu, da se u njima pobudi ljubav prema znanstvenim područjima, ljubav i kritičko razmišljanje u najranijoj dobi, da onda s tom bazom izrastaju u odrasle ljude, ističe Smolčić.

Zbog svega toga je i pokrenula Astroučionicu, internetski portal gdje objašnjava kompleksne astrofizičke teme na jednostavan način, no zbog nekih svojih videa suočila se i s govorom mržnje među onima koji osporavaju da je Zemlja okrugla, da se vrti oko svoje osi i sl.

- Mislim da se radi o tome da su društvene mreže dale prostor svima, da izraze svoje mišljenje bilo kada. Iz toga se nekako povuklo da svačije mišljenje jako vrijedi po pitanju svake teme, što u suštini nije točno. Iz tog razloga mislim da su i te neke stvari koje niti su logične niti su pozitivne za društvo uzele maha. Nismo stručnjaci u svemu, smatra Smolčić.

Dodaje da mediji više prostora daju populizmu nego popularizaciji. Vjeruje da je to zbog financiranja, zbog sve više klikova na neke naslove:

- Ono što će ih pobuditi da pročitaju neki članak su emocije sreće, emocije straha. Tako da strah je dobra, efikasna emocija da netko pročita članak. Tako, primjerice, u mojem području svako malo neki komet se zabije u Sunce, smak svijeta, upozorava Smolčić.

Vernesa Smolčić kaže kako nije odmalena znala da će biti znanstvenica, no uz profesoricu matematike vrlo je zavoljela matematiku i fiziku:

- I već me u srednjoj školi svemir počeo interesirati. Na moru, gledajući zvijezde sam se pitala što su to te sjajne točkice… Oduvijek me bunila ona rečenica 'Terra est stella' – kako, kad Zemlja nije zvijezda. Pitala sam se, gledajući nebo, koliko je sve prostrano, otkud smo došli, prisjeća se Smolčić.

Odlučila je studirati fiziku, imala priliku surađivati s Koradom Korlevićem i prof. Željkom Ivezićem s kojim je radila i diplomski rad. Zaljubila se, kaže, u astrofiziku i znanstveni rad da za nju nije bilo drugog puta.

- Čini mi se da je svemir povezan s tim nekim osnovnim pitanjima koje imamo u sebi. Kako smo nastali? Kuda idemo? Nalazimo se na nekom planetu koji poznajemo, Sunce nam izlazi na nebu, onda dolazi Mjesec, onda postoje razne zvijezde, pa se tu i tamo pojavi neki komet. Sve je to svakodnevica koja onda budi velika pitanja, napominje Smoličić.

Kao i svaki život na Zemlji, tako i svemir ima svoj početak, razvoj i vjerojatno kraj. Isto tako i galaktike.

- Galaksije općenito su gravitacijski vezani sustavi koji se sastoje od zvijezda, u njima ima plina, svemirske prašine, ima središnja supermasivna crna rupa… Početno to nastaje od oblaka plina koji se grušaju u zvijezde i onda daljnjim stapanjima s drugim takvim oblacima nastaju te veće nakupine koje se nekad i okreću, pa se dalje stapaju, pa se stvaraju nove zvijezde iz tog plina, pa zvijezde stvaraju prašinu, objašnjava Vernesa Smolčić dinamiku svemira.

U nekom trenutku, ne zna se kada, je li prvo nastala galakitka ili crna rupa, ali postoji središnja crna rupa u galaktikama, onda se dalje galaktike stapaju. Kad više nema plina od kojeg bi nastale nove zvijezde, neke eksplodiraju kao supernove i završe kao crne rupe. Dakle i zvijezde imaju svoju evoluciju.

- Crna rupa je dio prostor-vremena u kojem živimo, u kojem je gravitacija toliko jaka da joj se čak niti svjetlost ne može otrgnuti, podsjeća Smolčić.

O crnim rupama još mnogo toga ne znamo:

- Što se točno događa u crnim rupama i što je ta beskonačno malena točka u kojoj je sva masa crne rupe, što zovemo singularitetom, dakle ne znamo još opisati što je to, kaže Smolčić.

Vernesa Smolčić je prva znanstvenica koja je dobila i vodila projekt koje je financiralo Europsko istraživačko vijeće u vrijednosti od milijun i pol eura, u trajanju od pet i pol godina. Kaže da je odgovornost bila velika i projekt nije lako dobiti jer je konkurencija izuzetno velika:

- Zahvaljujući teleskopskom vremenu koje je bilo na teleskopu… To su one radio-antene koje se nalaze u Novome Meksiku. One su bile unaprijeđene toliko da su nam sada znanstveno deset puta bolje podatke mogle dati. I na temelju tih podataka smo bili konkurentni i mogli smo se usredotočiti na pitanja o tome kako se razvija masa u galaktikama kroz svemirsko vrijeme i kako rastu supermasivne crne rupe. Na tom generalnom pitanju o razvoju galaktika postoji jako puno detalja pod upitnikom, zaključuje Smolčić.

Na kraju nam je Vernesa Smolčić uputila poruku:

- Meni je znanost prekrasna. Jedna od najljepših stvari u znanosti je da uvijek znanstvenik ostaje ono dijete koje ne prestaje pitati 'zašto', poručila je gošća emisije Razgovor s razlogom.