Što čitati? – posvetu tajni noći ili zbirku u 'obliku' srca

U ovotjednoj književnoj preporuci urednica HRT-ovih radijskih i televizijskih emisija o književnosti Karolina Lisak Vidović predstavila je dvije knjige koje izmiču žanrovskim podjelama: 'Noć na zemlji' Dorte Jagić i 'Tišina i njezine olovke' Ivice Prtenjače.

Pogledajte snimku književne preporuke iz emisije Dobro jutro, Hrvatska:

Dorta Jagić 'Noć na Zemlji', Naklada Ljevak

Nova zbirka naše nagrađivanje spisateljice Dorte Jagić naslovljena je prema slavnom filmu Jima Jarmuscha -film je i bio pokretač nastanka ove zbirke noćnih zapisa, fantazmagorija, tog opojnog noćnog štiva. Dorta Jagić napisala je osebujnu posvetu noći, knjigu nokturalnih priča, putopisa, dnevničkih zapisa i meditacija, fantazija, poetskih studija…

Rođena je 1975.godine u Sinju, diplomirala na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, završila je komparativne religije, a - kako sama kaže - o sebi voli misliti da je teološki panker.

Osvojila je mnoštvo nagrada: počela s Goranovom nagradom za mlade pjesnike ('Goranovci' su je prepoznali i nagradili objavom prve pjesničke knjige 'Plahta preko glave'), a dobila je i Goranov vijenac, našu najugledniju pjesničku nagradu. 2014. osvojila međunarodnu poljsku nagradu 'Europski pjesnik slobode' u Gdanjsku za knjigu 'Kauč na trgu', a dobitnica je i nagrade Hrvatskog P.E.N. centra 'Višnja Machiedo' za knjigu eseja 'Veće od kuće' 2019.

Dugi niz godina vodi radionice pisanja poezije te prevodi poeziju i prozu s njemačkog i engleskoga jezika. Živi kao slobodna umjetnica u Zagrebu.

Vodič za kretanje noćnim labirintima

Nova knjiga Dorte Jagić je posveta noći – svim njezinim pojavama, nijansama, prijelazima, utjelovljenjima, znakovima, mirisima; posveta tajni noći kao tajni svijeta. Pritom je glavni pokretač teksta čuđenje – ushit nad svakom, pa i banalnom ili neprimjetnom stvari, jer je upravo to put k otkrivanju zagonetke.

Mjesta radnje ovih raznolikih zapisa su, također – raznolika: balkon i Manila, kustošijska ulica i Pariz, par kvadratnih metara Kvatrića i hektari šume Bad Ischla. Autorica strastveno istražuje svaki od tih prostora jer njihov je potencijal jednak, astralan, zračeći, govoreći, a protagonisti od krvi i mesa – taksisti, kockari, vračare, kazanove, prostitutke, radnici iz noćne smjene…

Noćno naštimanoj promatračici otkrivaju se drukčija, istinskija lice, lica svog fikcijskog alter ega, Ofelije, plavuše s platna američkog slikara Edwarda Hoppera. Noćne, naizgled obične situacije i slučajeve pjesnički rastvara, koje u poništenju dnevnog dobivaju svoj autentičan život.

Knjiga je poput vodiča za kretanje noćnim labirintima, sa svojim propovjednicima, fantastičarima, sanjarima, zanesenjacima, biblionautima, zagovara pobunu protiv dnevnih pravila, protiv dnevnog života po dužnosti, pa tako i protiv književnih pravila jer knjiga je posve neodredivog žanra. Pripovijeda o društvu bića okrenutih od Sunca, no iako je noć tamna, ona na neki svoj način rasvjetljava ljudsku prirodu.

'Genijalno, zakučasto, poetično' - prije nekoliko godina Dorta Jagić je izjavila da su upravo to ideali kojima teži u pisanju, a baš je takva ova knjiga. Za autoricu je poezija alfa i omega jezika i tumačenja svijeta, pa je i u prozama pjesnikinja. Istaknula je jednom i da najradije piše tako da čitatelj njezina djela može pijuckati polako, uživati u njima kao u nekom dobrom konjaku. I to se ispunilo u ovoj knjizi.

Knjiga neodrediva i zavodljiva

'Da sam samo pola Jarmuscha, da sam četvrt Lyncha, vjerojatno bih snimala pomaknute noćne filmove,' piše Dorta Jagić u knjizi, no ovako kako je Dorta ispisala i raspisala noć u svim mogućim i nemogućim fenomenima i izdanjima, skritostima i pojavnostima, navedenim genijalnim dečkima nije uspjelo (barem ne još) uhvatiti u pokretnim slikama (a vjerojatno ni neće).

Dorta svojom knjigom neodrediva i tako zavodljiva žanra, hvata neuhvatljivu noć i njezine svekolike mijene i značenja skalpelski precizno poput nekog znanstvenika arhivara, a rastvara ih uvidom najtankoćutnijeg pjesnika kojem ne promiče niti jedna nijansa, niti jedna sjena u tim noćima što sve skrivaju, pjesnika koji vidi ono što mi obični ljudi ne vidimo.

Za svoj rad dobila je Dorta Jagić dobila je mnoge nagrade, no za ovu knjigu trebat će izmisliti posve novu, posebnu nagradu.

Ivica Prtenjača: 'Tišina i njezine olovke', V.B.Z.

Jedan od naših najcjenjenijih književnika, pjesnika i prozaista Ivica Prtenjača objavio je novu zbirku pjesama ‘Tišina i njezine olovke’. Nakon 10 godina pjesničke tišine olovke su raspisale tu tišinu, i vrijedilo je čekati tako dugo. U tih deset godina napisao i objavio tri romana - 'Brdo', 'Tiho rušenje', 'Plivač' - i zbirku priča 'Kod Yvesa: 12 priča i 84 recepta iz Prtenjačine književne kuhinje'.

Ivica Prtenjača rođen je 1969. godine u Rijeci, gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Radio je kao čitač vodomjera, naplatničar plina, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik…

Autor je knjiga poezije 'Pisanje oslobađa' (1999), 'Yves' (2001), 'Nitko ne govori hrvatski' (s Brankom Čegecom i Miroslavom Mićanovićem, 2002), 'Uzimaj sve što te smiruje' (2006) i 'Okrutnost' (2009), te – uz već spomenute – i romana 'Dobro je, lijepo je' i dramskog teksta 'Nedjeljni ručak' izvedenog 2007. u riječkom HNK-u.

Dobitnik je niza nagrada: nagrade 25. Salona mladih za književnost, Kvirinove nagrade za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina, Nagrade Kiklop za pjesničku knjigu godine, nagrade 'Risto Ratković' za najbolju pjesničku knjigu u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, Nagrade ‘Dobriša Cesarić’ za neobjavljeni pjesnički rukopis, nagrade V.B.Z.-a za najbolji neobjavljeni roman.

Vodi i uređuje radijske emisije na Hrvatskom radiju ‘Moj izbor’ i ‘Metafora’, a snima se film prema njegovu romanu ‘Brdo’.

Struktura knjige poput 'zrna kave ili srca’

Tišina, poznato je, donese i pokoje teško pitanje, jer izoštrava percepciju i budi samospoznaju. Zbirka je nastala u dva ljeta, točnije, u dva ljetna mjeseca dvaju ljeta. Iza odličnog grafičko-dizajnerskog rješenja naslovnice nalazi se ukupno 56 tekstova.

Naziv prvog teksta prve cjeline je istovjetan nazivu rukopisa, a zbirka je podijeljena na dva dijela, pjesme u stihu i one u prozi. 

Urednik Marko Pogačar smatra da knjiga strukturom podsjeća na 'zrno kave ili, pak, srce koje potiho udara.'

- Dvije se njezine polutke nadopunjuju u skladnoj simbiozi: jedna klijetka otkucava provjerenim metronomom melankoličnog stiha nasukanog na oblutke zaboravljene u ljetnoj jari, a u drugoj autor suvereno, okom pronicljivog promatrača i ne bježeći od vlastite ranjivosti, korača za njega novim područjem pjesme u prozi, ističe Pogačar.

Između njih, kao tajna aorta, ugnijezdila se pjesma ‘Nauti’, koja – zagrcnuvši se od brzine i izgubljenoga vremena – kroz metaforu svemirske utrke progovara o onim neizbježnim, predviđenim provalijama u vlastitim životima.

Pjesnik jakih slika

Lirski subjekt u pjesmama putuje vlastitom unutrašnjošću i vanjskim svijetom turističkog mjesta usred ljetne sezone, suočava se sa spoznajama o samome sebi. Osjeća strahove od mnogo čega, čak i od pisanja. Nemoć, praznina ruku, kao i sama imenica strah često se spominju.

Pjesnik je jakih slika, a kritičar Franjo Nagulov dobro primjećuje da je on više pjesnik slike, negoli misli ili pojma. Pjesnik je iznimno opisanih atmosfera koje su uvijek nekako povezane s unutrašnjim intimnom svijetom lirskog subjekta u pjesmama dovode do neke kulminacije, rastvaraju se u nekoj tzv. poanti pred kraj.

Melankolija je gorivo za njegovo pjesništvo samoće. Sklon je osamljivanju i bijegu od turističke najezde i vreve. Zapisi su lišen stilsko-motivske tendencioznosti, sintaktički smireni obogaćeni domišljatim motivskim nizom.

Knjiga je bogata i raznolika puna začudnih i lijepih slika, knjiga koja se ne da pročitati dokraja, te traži stalno iznova čitanje. Da parafraziramo naslov njegova romana: ova zbirka ne samo da je ‘dobra i lijepa’, nego dapače odlična. 

Radi trenutno na knjizi priča i vjeruje da će ove godine objaviti tu knjigu.