Koliko su menadžment i umjetnost kompatibilni?

Kako voditi kulturne institucije, kako upravljati umjetničkim radom - a da se ne podvrgne komercijalizaciji? Odgovore na ta pitanja donosi izložba studentskih radova "Ja, plakat" postavljena u galeriji Poslovnog veleučilišta Zagreb.

Koliko su menadžment i umjetnost kompatibilni? Možda na prvi pogled nisu, ali čim umjetničko djelo dođe na suvremeno tržište, vrlo brzo postaju nerazdvojni. A menadžment u kulturi, zbog prirode područja kojim bi trebao upravljati, po mnogočemu se razlikuje od "mainstreama". 

Menadžerom u kulturi dugo se postajalo tek tijekom dugogodišnje prakse, jer potražnja je velika, a formalno obrazovanih u tom području u Hrvatskoj vrlo malo, ali da ih ipak ima, pokazala nam je jedna zagrebačka izložba na kojoj su budući menadžeri u kulturi predstavili svoje radove. Izložbu je obišla ekipa Vijesti iz kulture:

Kako voditi kulturne institucije, kako upravljati umjetničkim radom - a da se ne podvrgne komercijalizaciji? Granice su u tom kontekstu često zamagljene, a iako je između umjetničkih i ekonomskih prioriteta često prisutno snažno trenje - bez kvalitetnog menadžmenta u kulturi danas je teško konkurirati - informirati javnost, ali i opstati na tržištu. 

Na umjetničkim studijima, barem formalno, ne dobivaju se sustavna teorijska ni praktična znanja o menadžmentu.

- S druge strane imamo institucije koje se time bave, imamo samostalne menadžere, bilo da je to za glazbenu industriju, za izložbene djelatnosti itd., koji također kod nas zasada ili se obrazuju kroz iskustvo ili su obrazovani negdje u inozemstvu, napominje Sanja Rocco, voditeljica katedre Studija menadžmenta i produkcije u kulturi.

Pojavljuju se programi, poput studija Menadžmenta i produkcije u kulturi, koji nastoje usustaviti znanja koja su prikupili brojni predavači - umjetnici, humanisti, novinari, marketinški stručnjaci. 

Upravljanje kulturnim djelatnostima često podrazumijeva susret brojnih disciplina - glazbe, kazališta, likovnosti, dizajna. Budući menadžeri u kulturi, primjerice, uče kako pristupiti oblikovanju vizualnih identiteta. 

- Kroz jedan kreativni proces preispituju i vlastite kreativne sposobnosti i na jedan način uče o tome što je dizajn, a s druge strane, upoznavajući se s procesom izrade dizajna će puno kvalitetnije moći kasnije u svom profesionalnom radu komunicirati s dizajnerima, pravilno znati procijeniti, naručiti posao, ističe Marko Baus, dizajner i predavač kolegija Vizualni identitet.

Kao i predavački, i studentski je sastav šarolik. Od onih koji će tek stupiti na tržište rada, do onih koji već godinama djeluju u našim kulturnim institucijama.

- Nadogradila sam svoje znanje, kroz neko iskustvo jer radim više 15 godina, ali sam sada produbila to svoje iskustvo i iz više područja, ne samo kazališno - i filmski dio, i glazbeni dio, i sad ovaj vizualni dio, kaže Kristina Buriša, zaposlenica Gradskog kazališta Trešnja.

Domagoj Ljubić iz Kulturnog centra Travno radi u Posudionici i radionici narodnih nošnji:

- Vještina dizajniranja će mi jako dobro doći zbog toga što mi posjedujemo toliko veliko kulturno blago u narodnim nošnjama i sve te vizualne identitete koje mi imamo u tim nošnjama, možemo koristiti veoma lako i za plakate, za buduće predstave, izložbe, priča Domagoj Ljubić.

U našem kulturnom kontekstu često zamjećujemo nedosljednost u vođenju institucija, slabu vidljivost programa, izostanak komunikacije, a struka menadžera u kulturi u Hrvatskoj radi tek prve profesionalne korake.