13:13 / 20.10.2021.

Autor: Anja Cerar/Vijesti iz kulture/V.M./HRT

20 godina od smrti majstora groteske - Ranka Marinkovića

Ranko Marinković

Ranko Marinković

Foto: Vijesti iz kulture / HRT

20 godina prošlo je od smrti Ranka Marinkovića. Majstor groteske, ironije, tzv. viški Voltaire jedan je od naših najvećih književnika 20. stoljeća. Marinkoviću u spomen u Društvu hrvatskih književnika održan je kolokvij o njegovu životu i djelu. Povod je to da njegov uvijek aktualan opus čitamo i danas.

Najrecentnija od mnogih adaptacija Marinkovićevih djela na kazališnim daskama, premijerno je izvedena ljetos na Splitskom ljetu. Riječ je o subverzivnoj drami "Glorija", koja je u 1950-ima, kad je nastala, proglašavana najboljom dramom tog vremena. Iako je napisao samo četiri izvorno dramska teksta, adaptacije njegovih djela, mahom i proznih, imale su golem odjek.


Reportažu s kolokvija u DHK donosi ekipa Vijesti iz kulture:

- Marinković ima u svemu što piše zapravo jedan poseban dar za kazalište, za scenu, za ono što se može predočiti, pretočiti u vizualno; to je jedna od njegovih odlika, koliko god da on jest intelektualan pisac i koliko god da u njegovim tekstovima ima mnogo unutarnjih razmišljanja likova uvijek ima i nekog prostora, konkretnog prostora, koji se može pretočiti u scenu, napominje akademik Boris Senker, teatrolog, kritičar i književnik.


Takav je primjer i Marinkovićev najpoznatiji roman - "Kiklop" - koji je od kultne praizvedbe u režiji Koste Spaića u zagrebačkom HNK 1976. do danas doživio niz kazališnih adaptacija.

Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima i zbirka novela "Ruke" iz 1953. - metafikcija koja pruža uvid u presjek Marinkovićeva stvaralaštva.


- Likovi koji se javljaju su likovi otočkog ambijenta, dakle, ono što je njemu bilo blisko rođenjem, to su, mogli bismo reći, „oriđinali“. Tu se zapravo miješa ta jedna fina, suptilna ironija koju je Marinković vrlo često rabio i upisujući u svoje likove, ali, dakako, vidi se i emocija, ističe Ana Batinić, znanstvena suradnica s Odsjeka za povijest hrvatske književnosti.


Od Marinkovićeva ne ekstenzivnog, ali velikog književnog opusa, manje je poznat, ali vrlo zanimljiv onaj esejistički:


- On se bavio doista svime, ono što je bio kulturni profil ove sredine, a to je sami njegovi kolege književnici, slikari, jer on je bio izvrstan poznavatelj i slikarskog umijeća i njihovih poetika, bavio se i teorijom filma, a, dakako, najvažniji je njegov esej "Dramaturgija riječi" o samom teatru, smatra Ivica Matičević, povjesničar hrvatske književnosti i književni kritičar.


U svim žanrovima, teme koje Marinković otvara, iako su često smještene u vrlo konkretan kontekst, nadilaze granice vremena - jer u srži su njegova opusa temeljni ljudski odnosi, paradoksi i stanja - koji nikad ne gube na aktualnosti.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!