Tlo u Petrinji ne miruje, no Petrinjke ništa ne može spriječiti da vježbaju

Kada prije točno dvije godine naša ekipa bila u Petrinji da snimi Petrinjke kako vježbaju, dočekala nas je velika skupina žena u improviziranom prostoru. Stradao u potresu njihov je prostor, zgrada Hrvatskog doma, obnovljena i neki dan je našu ekipu dočekalo 80 žena od upisanih 92. 

Petrinja ima povijest vježbanja. Još 2018. godine vježbali smo s mnogim ženama iz Petrinje i okolice. Danas s fizioterapeutkinjom Anom Kovačević, koja ih vodi, redovito vježbaju dva puta na tjedan. Inače su raspoređene u dvije prostorije, ali zbog snimanja smjestile su stolce u jedan prostor.

Fizioterapeutkinja Ana vodi tu impresivnu skupinu i s neskrivenim oduševljenjem govori o radu koji joj je kao fizioterapeutkinji i ženi veoma važan, zbog čega joj nije teško dolaziti nakon redovitog radnog vremena.

-  Kad me pitaju je li mi naporno poslije posla doći, kažem - ne, zato što je to nešto što me potiče da i ja budem bolja. Ja sam im rekla da je svaka od njih kao škrinjica s blagom. To su većinom starije žene koje su pune mudrosti, s kojima možete jako lijepo razgovarati i koje su zanimljive i duhovite. Jako nam je zanimljivo i lijepo, kaže Ana.

79-godišnja Ana Mileković za svoj život kaže da je bio težak -  suprug joj je preminuo, a ona je prebrodila tri operacije karcinoma.

- Svake deset godina jedan "račić". Ja se ne puštam. Dragi Bog, kad me pozove, ja ću mu se odazvati, rado ću doći, ali do tada se borim, mirno kaže Ana.

Žene koje dolaze vježbati uglavnom idu na fizioterapiju i ovo im dodatno pomaže.

Ana brine da sve vježbe budu nadogradnja njihovih terapija, pa se katkada dogodi i da im one više nisu potrebne, no strogo poštuje pravila struke.

To, naravno, ne znači da se ne zabavljaju, smiju i vesele katkada i teškim vježbama.

Sve što trebate znati o ovom specifičnom vježbanju sažela je u jednoj rečenici Štefica Obad.

- Ja sam ovisna o tomu. Jedva čekam da dođe utorak, četvrtak, da se razgibam. Nije to kao doma. Misliš ono - brišeš prašinu, kuhaš, stepenice gore, dolje... Ne, ne, ovo je sasvim drugačije. Baš je zdravo, ističe Štefica.

Neke vježbe koje su nekada bile neizvedive, kaže nam Ana, sada su uobičajene. Štapovi, elastične vrpce, lopte - sve može...

Vidljiva je i disciplina. Premda ima smijeha i dobacivanja, zabušavanja nema.

Na tvrdnju da je trening težak, Jagoda Vrbavac mirno odgovara:

- Pa neka je, kaže Jagoda.

Ana preporučuje i neke vježbe koje se mogu izvoditi kod kuće. Primjerice, kako ustati iz kreveta, kako postaviti tijelo pri glačanju ili pranju...

Kao fizioteraputkinja i stručnjakinja za rehabilitaciju ističe nešto veoma važno:

- Naravno da trebamo poticati ljude i dati maksimum od sebe, kao stručnjaci, ali onoga koji ne želi vježbati, vi naprosto ne možete natjerati. Ali evo tu smo, ove gospođe, njih 80, kad se rasporede po Petrinji, vjerujem da svatko dobije motiv za makar malo se pokrenuti, smatra Ana.

Grupa s kojom vježba još je jedna obitelj, a znamo, kaže, koliko je obitelj važna, jer potiče čovjeka da ide naprijed i kad je najteže, pa kad vas obuzme malodušnost, možda i lijenost, sjetite se Ane Mileković i njenih operacija, gubitaka, 79 godina.

- Poručujem i mladima i starima: sport, hodanje, šetnja... Imamo prekrasan svoj nasip, svoju Petrinjčicu, svoju Kupu... Stvarno imamo to gdje iskoristiti. Ja danas pet kilometara pješačim. Recimo kad je lijepo vrijeme, imam malog psića, mi pet kilometara napravimo fino i dođem kući sva sretna, kaže Ana.

Tlo u Petrinji i okolici još ne miruje, ali ove žene ne može ništa spriječiti da dolaze.